O „FENOMENU“ ZADARSKOGA ŽENSKOG SLIKARSTVA U VRIJEME DRUGE AUSTRIJSKE UPRAVE

U radu se propituje pozicija ženske likovne aktivnosti u Zadru na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, koja nije zanemariva ni po broju autorica ni količini njihovih radova, što su se prikazivali na izložbama i komentirali u suvremenom tisku. Iako su dobivale nagrade i priznanja za svoje radove, zadarske umjetnice su marginalizirane do kraja 20. stoljeća, a njihovo ponovno otkrivanje vezano je za samo neka novija istraživanja suvremene zadarske historiografije. Slikarice, pripadnice plemićkih obitelji Borelli, Bogdanovich i Bottura, zauzimale su važno mjesto u likovnoj produkciji svoga vremena, unatoč teškoćama koje su morale svladavati jer nisu mogle raditi u istim uvjetima kao njihove muške kolege. Razlozi zanemarivanja mogu se pratiti od položaja u obitelji, izobrazbe i ovisnosti o bliskim muškarcima, do reakcija javnosti, likovne kritike i historiografije, koje i danas u mnogome utječu na poznavanje i ocjene njihove pozicioniranosti u korpusu hrvatske povijesti umjetnosti